Prema podacima nove studije objavljene na web stranici američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC), strah i anksioznost su drugi najvažniji komorbiditet za umiranje od bolesti zvane “COVID-19”.
Što su mediji i pojedini znanstvenici kao i sam stožer radili svo ovo vrijeme, i što još uvijek nažalost rade, pa upravo dolijevali ulje na vatru, širili strah i histeriju, zatvaraju i ograničavaju kontakte potpuno zdravim ljudima, čime su, naravno, stvorili pandemiju anksioznosti, koja je drugi najvažniji čimbenik ili komorbiditet.
Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti, velikog stresa, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećaja. Javlja se kada se pretjerano brinemo, odnosno kada smo izloženi nekoj stresnoj (stvarnoj ili izmišljenoj) situaciji.
Koliko vidimo stres ili anksioznost ili strah su u suštini neodvojivi.
Čitajući i pišući ovo sjetim se kolegice sa posla koja je prošle godine, sva prestrašene medijskim natpisima, dobivši blagu temperaturu, ne koronu, već blagu temperaturu u strahu da se radi o koroni u jednom trenutku ostala paralizirana, nije se mogla pomaknuti paralizirana strahom, što su utvrdili i doktori, a što je i sama potvrdila.
Nocebo?
Strah je stres za tijelo i on oslabljuje imunitet. Tijelo postaje osjetljivije te lakše dođe do infekcije.
Evo što Bruce H. Lipton u svojoj knjizi “BIOLOGIJA VJEROVANJA” kaže o strahu, a što je potvrdila i gore spomenuta studija:
“U reakciji sličnoj onoj koju su pokazivale stanice, ljudi kada se prebace u zaštitni način neizbježno ograničavaju svoje mehanizme rasta. Ukoliko bježite od medvjeda, nije dobra zamisao trošiti energiju na rast. Kako biste preživjeli-odnosno pobijedili medvjeda skupite svu svoju energiju za odgovor BORBA ili BIJEG...
…Zaustavljanje procesa rasta je iscrpljujuće i zato što rast nije proces koji samo troši energiju, nego je potreban i za proizvodnju ENERGIJE. Stoga trajno zaštitni odgovor zaustavlja proizvodnju životno-podražavajuće energije. Što duže ostanete u stanju održavanja zaštite, to više ugrožavate svoj rast. Zapravo, možete tako potpuno ugasiti sve procese rasta da fraza BITI NA SMRT PREPLAŠEN može postati živa istina.“
Za koliko umrlih od covida su izravno krivi strahoširitelji, odnosno mediji, znanstvenici i stožer?
Da li je ovo zaista ispravan način nošenja sa “zdravstvenom krizom”?
Vratimo se na studiju.
Autori studije, Lyudmyla Kompaniyets i suradnici, izvršili su pregled podataka o 4.899.447 hospitaliziranih odraslih osoba, od kojih je 11% (540.667) bilo pacijenata s bolešću COVID-19, te su otkrili slijedeće:
„94,9% pacijenata je imalo barem jedno detektirano medicinsko stanje. Prema učestalosti radilo se o hipertenziji u 50,4% slučajeva, poremećajima metabolizma lipida 49,4% i pretilosti 33,0%. Najjači čimbenici rizika za smrt su bili pretilost s prilagođenim omjerom rizika u iznosu od 1.3, te anksioznost i strah s prilagođenim omjerom rizika u iznosu 1.28. Dijabetes se nalazi tek na trećem mjestu s prilagođenim omjerom rizika od 1.26.“
Što to znači? To znači da kod pacijenta s ustanovljenom zarazom bolešću COVID-19, pretilost sama po sebi povećava rizik od smrti za 30%, strah i anksioznost za 29%, a dijabetes za 26%.
Izuzmemo li medicinska stanja kao što su pretilost i dijabetes, koja također nastaju uslijed sustavnog i unaprijed smišljenog izvrtanja istinitih činjenica, kao što su promocija nezdrave hrane, te prikrivanje pravilnog načina prehrane, strah i anksioznost ubijaju u gotovo jednakom omjeru kao i ove dvije bolesti, piše provjeri.hr
Zato medijsko histeriziranje ili histeriziranje pojedinih znanstvenika i stožera treba oštro i jasno osuditi, jer ovo nema veze sa brigom o zdravlju već sa klikovima, farmaceutskim lobijima i potpunim ne znanjem i ne snalaženjem vlasti u ovoj situaciji, jer danas je u prosjeku novozaražena 1,7 osobo po općini/gradu ili točnije 0,14 osoba po naselju. Da li je širenja straha i histerije, bespomoćnosti uistinu opravdano?
Нема коментара:
Постави коментар